Magyar | Hrvatski
OBRAZOVANJEM
za kvalitetan (panonski) seoski turizam

Gradivo

Gradivo » Modul 10. Zdravlje i sigurnost » 2. Sigurnosni i zdravstveni aspekti ruralnog turizma

 

2. Sigurnosni i zdravstveni aspekti ruralnog turizma

U najstarijim religijskim propisima, pa sve do danas, koji govore o hrani, postoje mnoga pravila, zabrane, pravilnici i zakoni vezani uz njezinu pripremu, rukovanje i prodaju radi zaštite pučanstva od trovanja hranom i bolesti koje se prenose hranom.

Sigurnosni i zdravstveni aspekti ruralnog turizma

 

U najstarijim religijskim propisima, pa sve do danas, koji govore o hrani, postoje mnoga pravila, zabrane, pravilnici i zakoni vezani uz njezinu pripremu, rukovanje i prodaju radi zaštite pučanstva od trovanja hranom i bolesti koje se prenose hranom. Prisutnost mikroorganizama u hrani može se očitovati kao kvarenje hrane, bolesti uzrokovane kontaminiranom hranom i kao fermentacija. Primjenom određenih principa, poput nadzora nad bolestima koje se prenose hranom, nadzora i kontrole hrane, nadzora i obuke ljudi koji rukuju hranom, nadzora postrojenja i opreme za proizvodnju ili pripremu hrane, nadzora postupaka u proizvodnji i pripremi hrane ili prosvjećivanjem javnosti, može se smanjiti rizik od pojave bolesti uzrokovane konzumacijom higijenski neispravne hrane. (Briyan, 1986.)


Novi pristup u prevenciji i kontroli bolesti koje se prenose hranom je sustav analize opasnosti procjenom i kontrolom kritičnih kontrolnih točaka – „Hazard Analysis Critical Control Point (HACCP)“. Ovim se sustavom mjera, nastoje prvo prepoznati opasnosti koje se mogu javiti u bilo kojoj fazi proizvodnje, obrade ili pripreme hrane, procijeniti njihove rizike i odrediti gdje će se učinkovito moći provoditi kontrolne mjere. Praktičnu primjenu HACCP-a napravila je Međunarodna organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) i Svjetska zdravstvena organizacija World Health Organization (WHO) Codex Alimentarius komisija 1993. godine kada je na svojem zasjedanju usvojila poznati dokument „Guidelines for the application of the Hazard Analysis Critical Control Point (HACCP) system“. (Directive 93/43/EEC; CAC/RCP 2003.) Implementacija HACCP sustava počiva na dobroj proizvođačkoj praksi DPP – „Good Manufacturing Practice (GMP)“ i dobroj higijenskoj praksi „DHP – Good Hygiene Practice (GHP)“. (Walker i sur., 2003.)

 

GMP predstavlja kombinaciju svih postupaka u proizvodnji i u kontroli kvalitete hrane sa ciljem da se osigura izrada proizvoda prema njihovim specifikacijama.

GHP obuhvaća standardne operativne postupke SOP i sanitacijske standardne operativne postupke SSOP koji su neophodni radi poduzimanja svih mjera koje pomažu da se kvarenje hrane (food spoilage) svede na minimum i sprijeći trovanje potrošača hranom (food poisoning). (Bata i sur., 2006)

 

U Europi je sustav temeljen na HACCP-u uključen u uredbe Evropske Unije (EU), a odnosi se na higijenu hrane (Billy, 2002). HACCP sustav ušao je i u zakonsku regulativu Republike Hrvatske Zakonom o hrani koji govori o tome da su svi subjekti u poslovanju sa hranom dužni uspostaviti sustav samokontrole koji se temelji na analizi rizika, HACCP sustavu-analiza opasnosti i kritičnih kontrolnih točaka, sljedivosti i na službenoj kontroli baziranoj na „audit“ principu. Sadržaj ovog zakona počiva na EU legislativi i to na Uredbi (EZ) br. 178/2002 i Uredbama (EZ) br. 852/2004, 853/2004, 854/2002, 882/2004, 2075/2005 i 2073/2004 koji predstavlja „higijenski paket“ čije poštivanje dovodi do postizanja sigurnosti hrane. (Sl. EU 31/02; Sl. EU 139/04)



MarkCon 2007