Magyar | Hrvatski
OBRAZOVANJEM
za kvalitetan (panonski) seoski turizam

Gradivo

Gradivo » Modul 3. Smještaj » 2. Turistički smještajni objekti

 

2.4. Karakteristike smještaja (prepoznatljivost)

Sa svojih putovanja turisti sobom odnose svoje uspomene i iskustva, dobra i loša. Pri tome će, u pravilu, brzo zaboraviti smještajni objekt u kojem su proveli svoj odmor.

Karakteristike smještaja (prepoznatljivost)

 

Sa svojih putovanja turisti sobom odnose svoje uspomene i iskustva, dobra i loša. Pri tome će, u pravilu, brzo zaboraviti smještajni objekt u kojem su proveli svoj odmor. Međutim, ne sve i ne uvijek. Svakako se dulje pamti boravak u objektu koji je prepoznatljiv po svom vanjskom izgledu, po uređenju interijera zajedničkih prostorija, po jelovniku, po posluzi, po domaćinu i osobito po organizaciji, oblikvanju i udobnosti smještajnih jedinica, ili po mnogo čemu zajedno. Stoga valja nastojati da se osnuje prepoznatljivo seljačko gospodarstvo, kuća za iznajmljivanje, pansion ili mali obiteljski hotel.

 

Promjenom vlasnika smještajnog objkta može se relativno brzo mijenjati gastronomska i uslužna komponenta prepoznatljivosti nekog smještajnog objekta, međutim, njegovi se fiksni dijelovi, zgrada i unutarnja organizacija prostorija, mijenjaju skupo i vrlo teško. Nešto je manji problem promijeniti namještaj, unatarnje obloge i ostalu opremu, što je također vrlo skupo ako nije u funkcji obnove zbog dotrajalosti, pa se taj trošak ionako ne može izbjeći. Dakle prepozantljivost je važna za svaki turistički objekt pa se na nju ne smije zaboraviti pri njegovu osnivanju. Prepoznatljivost se poglavito veže uz lokaciju objekta, osobito na vizure koje se pružaju iz njega, uz njegove arhitektonske značajke, kako se on predstavlja pri dolasku i odlasku gostiju, i na njegovu unutrašnjost koja mora omogućiti stvaranje posebne atmosfre, kako u zajedničkim prostorijama i prostorima tako i u smještajnoj jedinici.

Prepoznatljivost ugostteljskih objekata najčešće je vezana uz neku neugostiteljsku temu, primjerice, dvorci, druge povijesne građevine, regionalni tradicijski objekti i smještajni objekti vezani uz posebne dodatne usluge (wellness, toplice).


2.4.1. Tradicijske vrijednosti

Zbog, gotovo podsvjesnog očekivanja turista da će u ruralnom prostoru dobiti sve ugostiteljske usluge koje će biti u skladu sa značajkama tog prostora, posebna se pozornost treba posvetiti razboritom unošenju tradicijskih elemenata u ugostiteljske usluge. To je podjednako važno za dva aspekta razvoja ruralnog turizma, s jedne strane da turistička ponuda bude atraktivnija i prepoznatljivaja, a s druge strane da se nepotrebno ne narušava sklad u ruralnom prostoru. To nije jednostavno pa se poduzetnici sami trebaju o tome maksimalno moguće obavijestiti i, kada to treba, zatražiti stručnu pomoć arhitekata i etnologa. Preporučljivo je da svi turistički objekti u ruralnom prostoru svojim gabaritima i izborom građevnog materijala ne odudaraju od mjerila cjelokupnog pejzaža i susjednih objekata. Doslovno kopiranje tradicijskih objekata je vrlo delikatan zadatak, ali može presuditi o prepoznatljivosti smještajnog objekta. Češći će biti slučaj da se tradicijski elementi koriste primjereno, na određenim mjestima i odgovarajućem opsegu. U strukturi sela valja izbjegavati materijale i građevne oblike koji se oblikovno i funkcionalno agresivno odnose prema okolnom prostoru. Za takove zadaće treba angažirati arhitekte specijaliste za ruralnu arhitekturu.

Turistička seljačka gosodarstva, u tom smislu imaju najveće obveze i mogućnosti, pa tradicijskim elementima, od arhitekture, preko interijera do tradicijskog vrta, trebaju pridavati najviše pozornosti. Tradicija u ponudi ruralnog turizma, detaljnije je prikazana u priručniku «Kako ugostiti turiste na vlastitom imanju» (Kušen, 2007). Uloga tradicije u oblikovanju turističke ponude na seljačkom imanju predstavlja jednu od mnogih specijalističkih tema koje su bitne kod osnivanja turističkkog seljačkog gospodarstva. Tradicija se u turističkim objketima javlja u nekoliko dlavnih podtema: regionalne značjake tradicijskog graditeljstva, tradicijsko opremanje unutarnjih prostora, tradicijski vrt i okoliš, organsko-biološku (ekološku) proizvodnju, regionalnu gastronomiju i tradicijsko zajedništvo.

Turizam je prvi koji bi mogao ekonomskom logikom i raspoloživim instrumentima dokazati da se racionalno i kritički oblikovana tradiijca isplati. Naime, turisti očekuju da se njeguje minimalni dio tradicijskih zanačajki na imanju, u selu i cjelokupnom ruralnom prostoru.Tako se, uostalom, postupalo u svim europskim zemljama s razvijenim ruralnim turizmom. Turisti pri tome ne misle na dodslovno konzerviranje tradicije (posebice ne kontekstu siromaštva) u izvornom obliku, već na kreativnu primjenu tradicije u granicama mogućeg. Sudionici turizma na seljačkim gospodarstvima, pa i sudionici cjelokupnog ruralnog turizma, očekuju da se tradicijske sastavnice sela njeguju u cijeloj ruralnoj turističkoj destinaciji.

Tradicijsko graditejstvo uvijek je regionalno obilježeno, jer je nastalo s minimalnim graditeljskim naporima iz raspoloživog materijala, uvjeta i znanja. Na značajke ruralne arhitekture poglavito su lokalno djelovali: klima i mikroklima, reljef, građa i svojstvo terena, biljni pokrov, vrsta poljoprivredne proizvodnje, dostupni građevni materijal, gospodarska organizacija prostora, tipogija organizacije naselja, dvorišta i okućnice, kulturni i povijesni utjecaji, važeći propisi i drugi uvjeti. Arhitekt D. Salopek, prikazao je svoju osnovnu klasifikaciju hrvatske tradicijske graditejske baštine, kako slijedi:

  • jadranska obala, od Velebita do Panonije,

  • dolina Kupe,

  • srednjo-posavski bazen, te

  • Panonija.

Tradicijsko opremanje i uređenje unutarnjih prostora u dijelovima zgrade na seljačkom imanju, u kojima će boraviti i s kojima će u dodir dolaziti turisti, iziskuje manje troškove nego li je to slučaj kada se mora osigurati suglasje s tradicijom cijele kuće. Međutim, nije manje zahtjevno niti jednostavnije. Pripadnici starijih ruralnih generacija su tradicijsko unutarnje uređenje seljačkih kuća poistovjećivali sa siromaštvom i lošim uvjetima stanovanja, pa su tradicijske sastavnice života svakom prigodom, zamjenjivali s novim i „prikladnijim“ namještajem, opremom, te završnom obradom podova, zidova i stropova. Očuvani tradicijski interijer se može još naći uglavnom kod staračkih domaćinstava, koja si nisu mogla priuštiti njegovu zamjenu i iznimno, kod vrlo rijetkih pojedinaca, poklonika tradicije.     

 

U tadicijske sastavice uređenja ruralnih interijera spada:

  • Pokućstvo – primjereno regionalnim značajkama kuće i tehnologiji života u njoj te materijalnom statusu seljačke obitelji;

  • Uređaji – vezani uz posebne aktivnosti: pečenje kruha (krušna peć), mljevenje žita (žrvanj), obradu lana, vune (kolovrat, preslica, tkalački stan) i sl.;

  • Posteljina, stoljnjaci i zavjese – naglasak na dekorativnom aspektu;

  • Svjetiljke i satovi;

  • Slike, skultpture i dekoracije, kao što su:

o   Svete teme
o   Obiteljske teme
o   Neutralne, dekorativne teme;
  • Podne, zidne i stropne obloge (drvene, kamene i tekstilne), te premazi stolarije, zidova i stropova;

Za kvaliteno rješenje i tu je potrebno angažirati etnologe i arhitekte.

 
2.4.2. Drugi izvori prepoznatljivosti

 

Ponuda smještajnog objekta može biti orijentirana na vrstu provođenja slobodnog vremena, primjerice skijanje, lov, planinarenje, avanturističke aktivnosti i slično. Ako je, primjerice u pitanju skijanje, u objektu treba osigurati prostor za speremnje skija i gojzerica te sušenje mokre odjeće, za lovce, uvjete za čuvanje lovačkog psa, za bicikliste – spremište ili iznajmljivanje skija, za jahače, staju za konje i sve ono što ide ktome, ili konje za iznajljivanje. U austirjskom seoskom turizmu postoji specijalizirana ponuda, obitelji s malom djecom, invalidi, manifestacije, obrtničke djelatnosti, vinski turizam, biofarme – zdravstveni turizam i jahanje, koje utječu i na prepozantljivost smještajnog objketa. Slična sepecijalizacija javlja se i u mađarskoj ponudi, aktivni odmor na selu, odmor s konjima, ekološka roizvodnja, njegovanje tradicije, boravak grupa, sudjelovanje u poljoprivrednim rdovima, boravak mladeži, boravak s djecom, zdrav ćživot, lokalna gastronomija, i odmor kod vinara. U spomenutim primjerima tek je dotaknuta specifičnost proizvodnje domaćina (vinogradarstvo i podrumarstvo te organsko-biološka proizvodnja). I ostala razvijena specijalizirana poljoprivredna proizvodnja domaćina može snažno utjecati na značajke i prepoznatljivost smještajnog turističkog objekta, primjerice, vinogradarska, stočarska, peradarska, konjogojska, voćarska, maslinarska, povrtljarska i ratarska proizvodnja, te proizvodnja ljekovitog i ukrasnog bilja.



MarkCon 2007